Putujuće kazalište impozantan je roman koji bi bio događaj i u nekoj velikoj europskoj književnosti.

To je obimna i kompleksna obiteljska saga u kojoj je kroz prošlost autorove obitelji ispričana i povijest dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj i Europi. A tu obitelj nisu obilježili samo ratovi, nacionalna i ideološka mržnja nego i nekoliko potresnih ljubavnih priča od kojih svaka, neovisno o vremenu u kojemu se odvija, nosi vlastitu tragičnost i ljepotu.

Ferićev roman obuhvaća sva tri rata koji su se u tom čudnom i krvavom stoljeću vodili na našim prostorima, ali i mnoge druge prijelomne događaje koji su presudno utjecali na život njegovih junaka.

Jedan od njih je Benjamin Bernstein, autorov djed po majci koji je iz Petrograda pobjegao u Pariz kad je izbila Oktobarska revolucija, drugi je djed po ocu, koji je otprilike u isto vrijeme kao austrougarski vojnik pao u rusko zarobljeništvo. Jedna se mlada djevojka s Trešnjevke, udala za ruskog emigranta koji je nekom čudnom putanjom iz Pariza došao u Zagreb, i postala pripovjedačeva baka. Druga se mlada djevojka zaljubila u putujućeg glumca i vlasnika kazališta Petra Ćirića, pobjegla s njim i postala pripovjedačeva prabaka s očeve strane.

Pripovjedačev otac i majka jedva su, pak, preživjeli Drugi rat. On je probijao Srijemski front, a kao posljedica ostala mu je potreba da puca u salatu u vrtu; nju su kao židovsku djevojčicu skrivali po Zagrebu, a kad bi izišla iz kuće, u džepu je uvijek morala nositi katolički molitvenik.

Svi su se ti živopisni ali stvarni likovi izmiješali u ovoj obitelji koju pratimo od Petrograda, Pariza i Tangera do Hrvatske Dubice, Srijemske Mitrovice i Zagreba, od Petra Ćirića i Benjamina Bernsteina do samog autora, njegovih ljubavi i prvih objavljenih knjiga.

A sve je ispričano živo i pametno, kako može samo izniman pripovjedač.