Kad magle stanu knjiga je koja pomalo sliči na film Lepa sela lepo gore, ali Mlakić za razliku od Dragojevića ne vodi računa o izvanliterarnom ili izvanživotnom kontekstu, o političkim idejama, naciji i razlozima koji su do rata doveli. Možda je upravo u toj ravnodušnosti prema svemu što bi čitatelja moglo utješiti i što bi funkcioniralo kao socijalno prihvatljiva prijevara, ono što u ovoj knjizi stvara najšokantniji efekt. Ne samo da u Mlakićevu ratu nitko nije u pravu nego pisac uopće ne razmišlja o tome da bi u ratu netko trebao biti u pravu. I po tome je njegova knjiga različita od većine ili svih ratnih knjiga ikad napisanih na našim jezicima.