Noćas, dižem ruke Tebi, doveći, da mi snagu daš i da ne ostanem umorom umorna, nego da se duša u visine vine, od tereta dunjaluka slobodna.
Dovim, da mi duša iskrena ostane u svakom nijjetu koji je slijedila. Dovim, da pred Tvojom milošću bude svaka tegoba izblijedila i svaki zulum ljudski da bez snage ostane.
Dunjaluk će proći, možda nas već sutra na njemu neće biti, pitam te, jesi li siguran da se sutra pred Allahom, nećeš stidjeti?
Znaš li kako će zulum na Mizanu težak biti?
Omere moj, zar ne znaš da se taj dan neće ništa moći sakriti?
Kako ćeš za moju bol račun položiti?