Antun Gustav Matoš svakako je jedno od najvećih imena hrvatske književnosti. Vrijeme njegova stvaranja, na prijelomu XIX. i XX. stoljeća, neki su okrstili kao Matoševo doba. Toliko bijaše snažan i svakodnevno prisutan njegov utjecaj na suvremenike. Pisao je pripovijetke, novele, crtice, feljtone, eseje, pjesme, recenzije, kritike i dramske pokušaje. Ukratko, sve književne vrste osim romana. Bijaše u nas jedan od prvih profesionalaca u književnosti, koji je i svoj životni kruh zarađivao pečalbareći u dnevnim informativnim listovima i knji ževnim Časopisima.
Bio je oštar književni kritik, koji je u svom nastojanju da očisti hrvatsku književnu njivu od korova (kako je običavao reći) bio je i nepravedan, izvrgavši poruzi i neke pisce koji to objektivno nisu zaslužili, ali je ipak zahvaljujući svom izvanredno razvijenom senzibilitetu i smislu za lijepo u književnosti ostavio oveći broj kritičkih prikaza, koji se ni danas u izučavanju povijesti naše literature ne mogu zanemariti.