Ona ni ja je trinaesta Orlićeva zbirka pjesama, a njome se ovaj pjesnik vraća slavljenju radosti života u kojemu primarnu ulogu ima, naravno eros. Odavno je eros međaš Orlićeve poetike, ali taj eros više nije kao prije, kod mlađeg Orlića, ekscesni poticatelj kreacije, već je prije pravilo, prapočelo, temelj na kojem nastaje i kultura i umjetnost i gastronomija i graditeljstvo i politika, ali i svaki vid odmjeravanja snaga društvenih i socijalnih grupa, a pogotovo muškarca i žene, između kojih je po Orliću svaki, baš svaki odnos erotičan.
Osim što sadržajno istjeruje svoje pjesme onkraj vlastitih uobičajenih tematskih i motivskih granica, u ovoj se zbirci Orlić vješto poigrava i formom, spajajući nespojivo, vezujući pjesme pisane slobodnim stihom i bez rime u međusobni odnos i ovisnost započinjući svaku sljedeću pjesmu posljednim stihom prethodne, te takvom konstrukcijom dekonstrukcije ili dekonstrukcijom konstrukcije još jednom biva sam sebi kao pjesniku i dosljedan i inovativan u isti mah.