Vještice, mòre, vukodlaci, vile i druga bića već su više od sto godina u fokusu hrvatskih etnologa i folklorista. Još od kraj 19. stoljeća raznorodni sakupljači građe, koje će 1897. Antun Radić okupiti oko novonastalog projekta „narodoznanstva“, donosit će brojne zapise iz narodnog života u kojima se spominju nadnaravna bića.

No danas u unutrašnjosti Dalmacije imamo nešto potpuno novo: tu se još uvijek živo pripovijedaju priče o nadnaravnim bićima, a neki u njih i vjeruju. /.../

Luka Šešo u ovom ih radu istražuje na terenu: zanima ga što njegovi sugovornici misle o vjerovanjima u nadnaravna bića, vjeruju li i zašto vjeruju. Drugim riječima, pokušava razumijeti samoga čovjeka, nositelja tradicije i glavnog aktera, subjekta i objekta „vjerovanja u“ nadnaravno.