Autobiografski roman hrvatskog književnika austrijskog podrijetla, jednog od malobrojnih komunista koji se uspio vratiti u domovinu nakon zatočeništva u SSSR-u. Štajner je proveo dvadeset godina u najstrašnijim logorima u prostranstvima Sibira i ovoj knjizi iznosi svjedočanstva strašnih zločina što ih je počinio Staljin u ime komunizma.

Štajner potanko opisuje bijedu, jad i krajnju okrutnost života u sovjetskim logorima, iskorištavanje zatvorenika za najteže fizičke poslove, torture i poniženja te neljudske uvjete zbog kojih su mnogi umrli. Također opisuje razgovore s ostalim zatočenicima tijekom kojih su mu otkrili razloge zbog kojih su završili u logoru. Dok je trpio patnje, u sebi je nosio stalnu misao kako treba preživjeti i cijelom svijetu ispripovijedati kakve su strahote prepatili.

Knjiga je kroz godine doživjela dvadeset i četiri izdanja i prijevode na strane jezike (uključujući njemački, engleski, francuski, češki, esperanto i kineski).