Intelektualnu autobiografiju – ovdje sažetu u razdoblju od 1966. do 2013. g. – želio sam predočiti kao vrtoglavu tobogansku vožnju preko staza i bogaza tih proteklih desetljeća, kao usamljeničku plovidbu između Scile i Haridbe, vođen devizom da postupam s minimumom kompromisa, ali zato s maksimumom kontroverzija. Ovaj treći svezak autobiografije razlikuje se od prva dva (Sebi pod kožu, 2006. i U zao čas, 2009.) u kojima sam razotkrivao mnogošto iz svojeg privatnog, intimnog iliti osobnoga života – djetinjstva, školovanja, studiranja, ljubavi, braka i roditeljstva – utoliko što je OKLOP OD PAPIRA napravljen od samih tekstova „koji su me obilježili i razgraničili“. (Igor Mandić)