"Neobična je, rekoh, ovo knjiga, hvala bogu; "obične" knjige ionako su samo za srećno i blaženo obične zemlje i narode u običnim vremenima. Mi smo i dalje daleko od toga, mi smo oni u čiju je sobu pala granata, istovremeno kad i tona govana na ventilator. To je fakat mimo kojeg se ne može, osim ako se izabralo da se živi u laži koja toksično zrači, i čije vreme poluraspada se meri hiljadama, a bogme i tisućama godina." (Teofil Pančić)
___
Knjiga eseja Đorđa Matica o hrvatskoj popularnoj muzici 1990-ih. Kroz izabrane pjesme naših autora, ispričana je skrivena povijest ideja, osjećaja, motiva, a preko njih i cijele kulture u kompliciranom i mučnom vremenu.

Ova knjiga-mozaik istovremeno omogućuje i dubinsko čitanje pjesama, stihova, ali i ideologije, bez uobičajene i suhe terminologije novinskog i (kvazi) teorijskog tipa koja je preplavila čitatelje i javni prostor. Težište je zato na pripovijedanju, a ne na teoriji; osjećanju a ne kliničkoj analizi; toplini umjesto uobičajene (i neemotivne) distance; na novom vrednovanju umjesto općih mjesta - konačno: na ljubavi umjesto cinizma.