Kad je Ranko Marinković 1980. objavio svoj drugi roman pod naslovom Zajednička kupka, knjiga nije kod tadašnje kritike izazvala entuzijazam. Glavni njezin hendikep sastojao se u tome što su je svi uspoređivali s Kiklopom: premda je od izlaska toga romana bilo prošlo petnaest godina , bio je on još u svježem sjećanju, jer se u međuvremenu pretvorio u klasično djelo. Tako se dogodilo da su tada, a zapravo i poslije, ostale nezapažene čak i one osobine tog Marinkovićeva romana po kojima je on nesumnjivo originalan i koje bi – već i same po sebi – morale biti dovoljne da potaknu trud oko pozornijeg dešifriranja smisla te narativne strukture.